Search

Reindustrijalizacija hrvatske ili Hrvatska kao ekonomija znanja? Biram drugo.

Zadnja dva tjedna obilježila su dva gospodarska događaja. Objava studije ministarstva gospodarstva o snažnom utjecaju profesionalnih i poslovnih usluga na GDP, te početak rada Ubera u Zagrebu. Iako na prvi pogled ova dva događaja nemaju međusobne poveznice, rezultati studije i interes naroda za inovativnu uslugu bi mogle biti dovoljno dobar razlog za razmatranje promjene smjera razvoja hrvatskog gospodarstva – iz zastarjelog ekonomskog koncepta reindustrijalizacije prema razvoju ekonomije znanja temeljene na razvoju profesionalnih i poslovnih usluga, informacijske tehnologije i inovativnosti poslovanja.


Profesionalne i poslovne usluge u Hrvatskoj

Nedavno objavljena studija ministarstva gospodarstva pokazala je da sektor profesionalnih i poslovnih usluga u Hrvatskoj čini 10% bruto domaćeg proizvoda. Čak i u krizi, kad je izgubljeno 200.000 radnih mjesta, gubitak broja radnih mjesta dogodio se u tradicionalnim industrijama, dok je uslužni sektor u kojem su konzultanti, pravnici, arhitekti, programeri i drugi uspio povećati zaposlenost i ojačati izvoz. Ove činjenice ukazuju da je došlo vrijeme posvetiti više pažnje ovim uslužnim sektorima, te potaknuti političke stranke na propitivanje postojećih gospodarskih modela i smjera razvoja hrvatskog gospodarstva. Uz to, važnost sektora profesionalnih i poslovnih usluga leži i u njihovom horizontalnom utjecaju na razvoj i rast produktivnosti cjelokupnoga gospodarstva. Sektori poput informacijskih tehnologija, poslovnog savjetovanja ili dizajniranja – istovremeno poboljšavaju kvalitetu i konkurentnost proizvoda ili usluga te učinkovitost drugih industrija. Radi se o aktivnostima koje i same imaju visok sadržaj dodane vrijednosti i koje omogućavaju tradicionalnim industrijama poput prerađivačke industrije, turizma i financija da se pomiču više u lancu dodane vrijednosti.


Uber u Zagrebu

Dolazak svjetski poznate inovativne usluge za prijevoz osoba osobnim automobilima, Uber, koja već postoji u 340 gradova svijeta, u hrvatskim medijima uzela je puno prostora i prije samog početka poslovanja prošli tjedan. Za one koji još ne znaju, Uber je usluga koja spaja osobe koje traže prijevoz s osobama koje nude prijevoz za naknadu koja je manja nego uobičajena taksi tarifa. Zato i nije čudno da su se zagrebački taksisti, neki političari, te gradonačelnik Zagreba usprotivili dolasku Ubera. To nikako nije spriječilo korisnike objeručke prigrlili dolazak ove usluge. To je vidljivo iz podatka da je u prvih 24 sata skinuto 13.000 kopija aplikacije UberX za pametne telefone, te u medijima objavljena mnogobrojna prva pozitivna iskustva korisnika. Iako će vrijeme pokazati uspješnost za Hrvatsku prilagođenog poslovnog modela ove usluge, reakcije ljudi ukazuju na vrlo visoku razina interesa korisnika za inovativnim uslugama usmjerenim prema čovjekovim potrebama (npr. cijena i jednostavnost) temeljenim na informacijskoj tehnologijama, koje predstavlja usluga Uber. Takvo ponašanje pokazuje promjenu navika korisnika i postojanje velike baze potencijalnih korisnika drugih inovativnih poslovnih modela koji će uskoro promijeniti mnoge tradicionalne industrije hrvatskog gospodarstva.


Upravo primjena ekonomije znanja i inovativnih pristupa poslovanju bi mogli dati šansu hrvatskim nekonkurentnim tradicionalnim industrijama da se primjenom inovativnih poslovnih modela preorijentiraju na konkurentnije industrijske proizvode i stvaranje potpuno novih proizvodno-prerađivačkih tržišnih niša, jer za to postoje tržišta. Međutim, hrvatska gospodarska politika bi istovremeno trebala omogućiti brzo odumiranje industrijskih tvrtki koje se do sada nisu pronašle nove poslovne modele i odgovore na promjenu navika i potreba korisnika, te svoju podršku i poticaje preusmjeriti prema onima koji se dovoljno brzo prilagođavaju.


U današnjem svijetu ubrzanog razvoja znanja, gdje se događa da studenti tehničkih znanosti na trećoj godini studija uviđaju kako polovica onoga što su učili na prvoj godini više ne vrijedi, potrebno je stalno razmatrati koje prosperitetne sektore poticati. Imajući na umu rezultate studije ministarstva gospodarstva, te visoku razinu prihvaćanja korisnika inovativnih usluga, postavlja se pitanje da li je odgovorno primarno promovirati sektorske politike, poticaje i druge mjere za revitalizaciju nekonkurentnih tradicionalnih industrija Hrvatske, ili bi možda bilo efikasnije kada bi donosioci politika ozbiljnije razmotrili preusmjeriti fokus i podršku prema razvoju profesionalnih i poslovnih djelatnosti te jaču promociju inovativnost u poslovanju. Konačno, ako uzmemo u obzir globalne trendove razvijenih europskih zemalja u kojima već više od 10 godina zaposlenost u tradicionalnim industrijama kontinuirana opada dok se primaran rast zaposlenosti događa u uslužnom sektoru, odgovor nameće sam po sebi.


0 views
 

©2020 by Vedran Antoljak